Urme su u rimsko doba bile prava luksuzna namirnica. Stizale su iz Severne Afrike i Bliskog istoka, po trgovačkim putevima koji su prolazili kroz celo carstvo, i bile su dostupne uglavnom bogatijim slojevima društva. Kombinovane sa medom — još jednim dragocenim zaslađivačem antičkog sveta — davale su jedno od najcenjenijih rimskih deserta.

Da li ste znali?

Urme su u rimsko doba smatrane luksuznom i egzotičnom namirnicom. Posebno cenjene sorte stizale su iz Jude i Egipta — tzv. kariotske urme, koje Apicije pominje u originalnom receptu pod imenom caryota.

Originalni izvor

Dulcia domestica: palmulas vel dactilos excepto semine, nuce vel nucleis vel piper tritum infercies. Sales foris contingis, frigis in melle cocto, et inferes.

— Apicius, De re coquinaria, Liber VII, XI, 1 · I vek n.e.

Prevod i priprema

Velike ili male urme očistiti od koštica, pa napuniti orasima, pinjolama ili tucanim biberom. Posuti solju spolja i pržiti u ukuvanom medu, pa poslužiti.

Dulcia Domestica — rimske urme sa medom na glinenoj ploči, orasima i bademima naokolo, glinena posuda u pozadini

Dulcia Domestica pripremljene prema Apicijevom receptu — urme glazirane medom na glinenoj ploči, sa orasima, bademima i lešnicima. U pozadini glinena posuda kakve su se koristile na rimskim gozbenim stolovima.

Moderna interpretacija

Na prvi pogled iznenađuje kombinacija soli i meda uz urme — ali upravo taj kontrast slatkog, slanog i ponekad ljutog (ako se doda biber) čini ovaj desert toliko zanimljivim i modernim. Savremena verzija ovog jela može se obogatiti cimetom, kardamonom ili narandžinom korom, zadržavajući pri tom originalnu ideju glazuriranja medom.

Dulcia Domestica se danas redovno priprema na rekonstrukcijama rimskih gozbi u Viminacijumu, gde posetioci imaju prilike da ih probaju uz ostala autentična rimska jela. Jednostavnost recepta i dostupnost sastojaka čine ga idealnim za pripremu kod kuće — kao mali kontakt sa ukusom antike.

Izvor

  • Apicius, De re coquinaria, Liber VII, XI, 1 — I vek n.e.
  • Naučno-istraživački centar Viminacium — viminacium.org.rs